Gradski Muzej Križevci

opći podaci | povijest muzeja | zbirke | stalni postav | aktivnosti | knjižnica |

Gradski muzej Križevci kompleksna je muzejska ustanova koja se bavi muzejsko-galerijskom djelatnošću, tj. prikuplja, obrađuje, prezentira i publicira povijesnu, kulturnu i umjetničku građu i dokumente važne za područje svojega djelovanja, a to su Križevci i okolica.
Obilježavajući 700. obljetnicu proglašenja Križevaca slobodnim kraljevskim gradom, 1952. g. otvorena je zavičajna zbirka koja se kasnije pretvorila u Muzej i deset godina kasnije preselila u zgradu tzv. pavlinskoga gostinca, zgrade u kojoj se i danas nalazi.

Zbirka, odnosno Muzej, osnovana je sa željom da se javnosti približi i prezentira bogata i vrijedna povijest grada i okolice. Ista je želja postojala već 1934. g., kada je osnovano Društvo prijatelja starina grada Križevaca, s osnovnim ciljem prikupljanja predmeta povijesne i muzejske vrijednosti za budući muzej.
Prvi pokušaj osnivanja muzeja u Križevcima zabilježen je odmah nakon svršetka Drugoga svjetskog rata, kada Ministarstvo prosvjete, Odjel za kulturu i umjetnost, šalje u ožujku 1946. preporuku o osnivanju muzeja, i to u dvorcu vlastelinske obitelji Kiepach sa svim inventarom. Radna grupa pri gradskom Narodnom odboru mjesec dana nakon toga donosi odluku o osnutku muzeja, ali to, nažalost, zbog nepoznatih razloga nije provedeno. Tek 1952. g. skupljač starina Dragutin Zajec dobiva od Gradske uprave nalog da pokrene osnivanje muzejske zbirke. On vrijedno radi na tome, darujući i sam mnoštvo predmeta za muzej. Iako bez potrebne naobrazbe, godinama je bio jedini kustos Muzeja,a onda se 1968. kao prva stručna osoba zapošljava prof. Vladimir Srimšek, povjesničar umjetnosti, koji svoj rad u Muzeju usmjerava na popunjavanje Arheološke i Etnografske zbirke, a posebno radi na osnivanju Likovne galerije i njezina fundusa te na obnovi i uređenju prostora za galerijsku i izložbenu djelatnost. Danas bogati fundus Likovne galerije omogućuje pogled u razvoj križevačkog slikarstva (amaterskoga i akademskoga). I zgrada Muzeja i zgrada Likovne galerije povijesne su građevine koje pripadaju najstarijem sloju grada. Muzej se nalazi u zgradi iz 18. st., koja je sagrađena uz pavlinski samostan kao prenoćište za posjetitelje samostana. Ta je zgrada sa svojim glatkim i neraščlanjenim pročeljima, naglašenim strehama i nepravilnim U-tlocrtom netipična za križevačku profanu arhitekturu, te stoga podsjeća na građevine balkansko-orijetalnog tipa. Do prostorija na prvom katu vodi vanjsko stubište i drveni otvoreni trijem. U svom današnjem obliku zgrada je nastala krajem 18. st., što potvrđuje godina 1796. uklesana u južnom portalu, ali su neki njezini dijelovi i starijeg datuma. Najstariji dio zgrade vjerojatno je podignut na ostacima zidova koji su nekada okruživali samostansko zemljište neposredno uz južni bastion gradskih bedema.

U zgradu se 1961. g. useljava Muzej sa svojim zbirkama i tijekom idućih godina zgrada se adaptira i prilagođava potrebama izlaganja muzejskih zbirki. Posljednja obnova provedena je 2002. g., kada su uređeni vanjska fasada i prizemlje Muzeja. Tada se uređuje i novi postav Arheološke zbirke s novim izložbenim vitrinama. Stalnim postavom u pet prostorija na katu posjetitelju se daje kratki pregled kulturne, crkvene, obrtničke i tradicijske povijesti grada i okolice.
Uz sam Muzej, u dvorištu je uređen etnopark u kojemu su prezentirani primjerci tradicijske arhitekture potkalničkog kraja. Tu su kukuružnjak i klijet sa slamnatim krovom, drvena kuća, krušna peć, hambar, preša za grožđe, kolnica. Iz tih primjera vidljiva je karakterična upotreba drva kao građevnog materijala, s tim što se u krajevima pod Kalnikom upotrebljava i kamen.
Muzej ima stalni postav u prizemlju i na katu muzejske zgrade. Stalni postav razmješten je u sedam prostorija. U prizemlju se nalazi Arheološka zbirka i oružarnica s novim postavom od 2002. g. Na katu je postav Kulturno-povijesne, Etnografske, Crkvene i Cehovske zbirke te prostorija u kojoj je dan pogled na kulturni i društveni život grada na kraju 19. i početkom 20. st., kao i na osobe koje su rođene ili su djelovale u Križevcima, a značajne su za hrvatsku kulturu i povijest (Ivan Zakmardi Dijankovečki, Franjo Marković, Sidonija Rubido-Erdödy, Albert Štriga, Dragutin Novak, obitelj Kiepach, Nina Vavra…).
Zgrada Likovne galerije ujedno je i prostor u kojemu se održavaju povremene izložbe, a izložbu stalnog postava Likovne galerije moguće je, zbog održavanja većeg broja drugih izložbi, pokazati javnosti samo tijekom ljetnih mjeseci.
Likovna galerija nalazi se u središtu grada, neposredno uz gradski park, a njezin atrij jedan je od najugodnijih otvorenih prostora u gradu za razna kulturna događanja tijekom ljetnih mjeseci.
U prizemlju je tijekom 2000. g. uređen kancelarijski prostor i tu se nalazi Uprava Muzeja.
Zgrada Likovne galerije, tzv. Sabornica, jedna je od najstarijih križevačkih građevina. Nekada se nalazila uz južna gradska vrata i na samome početku glavne ulice. To je građevina graničarskog baroka s jednostavnim ukrasima i masivnim mansardnim krovom. Današnji izgled zgrada je dobila nakon pregradnje 1984. g., kada je u nju uselila Likovna galerija sa svojim izlošcima.
Gradski muzej danas, sa svojim stalnim i povremenim izložbama, kao i raznim i brojnim događanjima u svojim prostorima, postao je nezaobilazno mjesto svakoga posjetitelja grada koji se, prolazeći kroz prostorije Muzeja, upoznaje s bogatstvom ovoga "grada povijesti, kulture i Križevačkih štatuta".